Je li to ljeto konačno stiglo?

U Zagrebu se može naći mjesta za parkiranje. Autocesta prema Krku je raskopana. Navale hladnog zraka stalno odgađaju kupanje u moru. Turisti stigli, ali ništa ne troše. Ministarstva odlaze na godišnji, ništa neće raditi do jeseni. Možda je za sve nas tako i bolje.
No, na godišnjim odmorima nisu jedino državni službenici. Dogodi se to ponekad i zdravom razumu. Pred desetak dana u Vjesniku izašla tema dana o Top listama, u kojoj su nas praktički optužili da namještamo top listu za jednog nakladnika. Sve zbog toga što nam se lista razlikuje od one u Pola ure kulture?!
Mudra novinarka nije za shodno našla da bi nas mogla nazvati i pitati kako se ta top lista radi i kako osiguravamo vjerodostojnost podataka, o čemu top lista uopće informira i tako dalje. Ne, ona je mudro zaključila da to što nakladnici prodaju knjige u svojim knjižarama ne može biti dobro za top liste?!
Da, vjerojatno primjećujete da je upućena novinarka propustila tri godine rasprave o problemu nakladnika koji preuzimaju knjižarsko tržište, možda je neinformirana o tome tko danas uopće prodaje knjige u knjižarama, koliko ih se kupuje i da je televizijska top lista bila godinama opće mjesto sprdanja, ali je svejedno hrabro optužila nas koji se već pet godina bez ikakve državne potpore (za razliku od svih drugih u igri, počev od državne televizije koju se zlorabi kako tko želi do medija u kojem sam piše) trudimo doprinijeti transparentnom i zdravijem tržištu knjiga u Hrvatskoj, optužila da radimo upravo suprotno.
Kad sam ju nazvao i zatražio da mi u jednako atraktivnoj formi (to je bio tekst na dvije stranice s mnogo fotografija i velikim naslovom) omogući da ispričam drugu stranu priče, pa makar to bilo u razgovoru u kojem ju pozivam da koliko god želi, zaoštri svoje stavove, ona me pozvala da napišem reagiranje, koje će oni svakako objaviti. Naravno, ubaciti s malim naslovom negdje uz lijevi rub, s drugim spadalima koji nemaju prečeg posla nego piskarati pisma novinama.
No, eto kad ne razumiju dobre stvari koje se događaju, onda barem mogu pisati negativno o onome čega se sjete ili im to netko prišapne, pa makar to ne imalo nikakve veze sa stvarnošću. To je stručnost naših novinara! Najgore u svemu je što se ni ne potrude razumijeti o čemu je riječ, već se brane svojom subjektivnošću. Kad su statistike, ekonomija i matematika u igri, subjektivnost je zasigurno dobrodošla. Zajedno s umjetničkim dojmom. Ostavio bih vam link na tekst, ali ga nema na webu. Barem ga nisam uspio naći na Vjesnikovim stranicama.
Uzgred budi rečeno, iste novine su redovito krale naše vijesti i prenosile ih gotovo doslovno, a na naš prigovor se nisu ni osvrnuli. Vjesbnik je u državnom vlasništvu. Neprofesionalnost i intelektualna krađa u državnoj režiji, odnosno na račun poreznih obveznika. Čudi li se još netko tako nečemu u Hrvatskoj?