Ovih dana je u Tajvanu otvorena nova ogromna, najveća azijska knjižara. Ponovo je to napravio Eslite, tajvanski lanac knjižara osnovan 1989.-e. No, to me podsjetilo na nešto.
Igrom slučaja pred par godina bio sam u njihovoj, do sada, najvećoj knjižari. U središtu Tajvana. To je grad od pet milijuna stanovnika, a država ima nekih dvadeset i pet milijuna. Malo više od Sfrjota.
To je nevjerojatno iskustvo. Bio sam u Megastorevima u Engleskoj, Njemačkoj i Poljskoj, ali Eslite je za par klasa ljepši i ugodniji. Rade 24 sata. Po cijelu noć se kroz knjižaru motaju mladi ljudi, sjede, razgovaraju, čitaju časopise, stripove, slušaju glazbu, čak i drijemaju na ugodnim stolcima ili na grijanome drvenom podu. A kase cijelo vrijeme zvoncaju. To je jedan od najljepših trenutaka koje sam doživio u knjižarama.
Zapanjuje kako je sve toplo napravljeno. Uglavnom, sve drvo i tople boje. No, čak i kad naprave odjele u bijelom (stavio sam sliku arene sa časopisima koja je uvijek krcata mladih ljudi) to zrači toplim svjetlom i poziva da na miru sjednete i došaptavate se s prijateljima.
Kad je otvoren Profilov Megastore ponadao sam se da će tako nešto, manje ali slično, uskoro zaživjeti i u nas. I nisam posebno razočaran, kao što su neki s kojima sam razgovarao. Tamo se također okupljaju uglavnom mlađi ljudi, a neke početne greške se pomalo ispravljaju. Uostalom, nikada ne možeš prekopirati neko strano riješenje na Hrvatsku, treba tražiti riješenje koje u nas može zaživjeti. Zanimljivo je da je Eslite čak petnaest godina poslovao s gubitkom, da bi sad trideset milijuna dolara uložili u novu knjižaru i otvorili dvadeset i pet tisuća kvadrata od kojih očekuju godišnji promet od, drž'te se, dvjesto i trideset milijuna kuna. To je gotovo milijun kuna dnevno. I ja sam im ostavio koju, nek im se nađe.
Nema komentara:
Objavi komentar