Dok Vidu presvlačimo pelenu, Katarina i ja mu uvijek tutnemo slikovnicu da čita. Tako bar par minuta ostane miran. Već i sam, čim ga polegnemo, zove "Čita, čita..." da mu dodamo nešto za čitanje. Tako je bilo i s Eva Marijom - jedna od prvih stvari kojima sam se čudio kod nje bila je spretnost kojom je listala slikovnice i knjige. A, kako živimo u skučenoj kućici, tako su nam knjige koje smo Katarina i ja nakupili u posljednjih dvadesetak godina razasute po cijeloj kući. Pod kaučem, na svim stolovima, policama i stolicama, u kupaonici (uvijek ih se po nekoliko tamo nađe). Neki dan je Vid, prije nego što sam počeo ložiti peć, natrpao knjige u nju (inače, to je već radio i s cipelama, igračkama...). Neke bi možda i bilo najkorisnije tako iskoristiti?
Desetak kutija krcatih knjigama nam se nalazi i u Katarininoj knjižari, u skladištu, čeka neke ljepše dane kad ćemo ih probrati i postaviti na police koje nikako da dovršimo.
No, iako nam je obiteljski život zatrpan knjigama (toliko da je Eva Marija s pet godina stavila poruku na vrata sobe "Neometajte me, u sedmom sam nebu", da bih otvorivši vrata otkrio da čita - "Konačno mogu sama na miru čitat u svojoj sobi!") zapravo sam nezadovoljan vremenom koje mogu posvetit čitanju. Kad se pogleda statistike kulture čitanja, očigledno je da ljudi s godinama čitaju sve manje. Najviše čitaju klinci do potkraj puberteta, potom sve manje. To me dovodi do dvojbe na kojoj zastajem posljednjih tjedana: ima li uopće u ovoj zemlji dovoljno ljudi koji rado posežu za knjigom za zabavu i tražeći profesionalnu ili osobnu pomoć? Jer...
Ovih dana radimo na novoj Op.a. Stavio sam i oglas na Knjiga.hr - tražimo suradnike. Naime, potreban nam je bitno veći broj suradnika za realizaciju nove Op.a, koja će biti mjesečnik, s mnogo stranica posvećenih knjižnoj produkciji. Odmah upozoravam pjesnike i prozaike: Op.a nije književni magazin i neće objavljivati književnost.
Nova Op.a ide na kioske, cijena će biti 30 kuna, očekujemo ju krajem ožujka. Bit će to u široj regiji jedini magazin posvećen knjigama koji se našao u novinskoj distribuciji. Izazov je velik, a dvojbi ima.
Već dugo mi se čini da godinama mediji i društveni trendovi u Hrvatskoj utječu na kopnjenje čitalačke kulture. Koliko sam pritom u pravu vidjet ćemo nakon nekoliko prvih brojeva nove Op.a. Ne nadamo se velikim brojkama, sa par tisuća čitatelja bi već bili zadovoljni. No, pitanje je ima li ih i toliko koji redovito prate knjižnu produkciju?
Istina, KIS sad bilježi 4-7.000 posjeta dnevno, ali od toga su svega trećina ljudi koji nisu zalutali među knjige.
subota, ožujka 04, 2006
Pretplati se na:
Objavi komentare (Atom)

1 komentar:
Svaka cast na entuzijazmu, no mozda bi imali veci odaziv kada biste vec u startu pokazali da ste ozbiljni. Jednom knjigoljupcu, u naslovu nikako ne moze promaknuti: "Imali"
Objavi komentar