Da, upravo toliko trošimo na poeziju!
Zamolila me kolegica s Hrvatskog radija da im priredim neke statistike o proizvodnji i prodaji poezije u Hrvatskoj. Treba im to za temu u emisiji za mlade "Ništa nevažno" (petak, 7.4.2006., od 20h do ponoći).
Ništa ne plaćaju, na to sam se navikao. Svi traže podatke, koje im nitko ne može dati - ni zavod za statistiku, ni udruženja pisaca, a kamoli Ministarstvo kulture, ali nitko ne bi nešto platio za materijal od kojeg stvaraju vijesti. No, dobro je dok nas ne optužuju za lažiranja, barem toliko smo se pomakli od prvih "Drž' lopova!" reakcija.
Da im ne kvarim emisiju, neću iznijeti ovdje sve statistike koje sam im priredio, ali samo ukratko:
- od 2001. do 2005. je udio poezije među proizvedenim domaćim naslovima pao sa 11,34% na 5,26%. Dakle, u pet godina je svaka deveta knjiga postala svaka dvadeseta. Pritom, da vas podsjetim, ukupna proizvodnja domaćih naslova je također pala.
- tijekom 2005. je svega 0,52% prodanih knjiga u knjižarama bila poezija (domaća i strana, zajedno). Znači svaka dvjestota knjiga. No, obzirom da je njihova cijena dosta niža od prosječne cijene knjiga u Hrvatskoj, ispada da je tek svaka petstota kuna koju smo potrošili u knjižarama otišla za poeziju!
Naznačio sam im i neke trendove, koji mi svaki put uzvrte želudac, čim ih krenem nabrajat. No, obzirom da se u ovoj zemlji jedino ja nerviram zbog tih stvari, vjerujem da neću izazvati pandemiju dijareje ako ih i ovdje navedem:
- Jako se smanjila ponuda poezije u prodajnim kanalima, tako da ovu prodaju zapravo ostvaruje sve manji broj naslova. Alka Vuica, Arsen Dedić, Dragutin Tadijanović, Danijel Dragojević - to je otprilike sve. Ostalo se prodaje u iznimno malim i sve manjim količinama.
- Nakladnici koji su proizvodili najveći dio domaće poezije su danas u tržišno podređenom položaju i njihovo izdavaštvo gasne.
- Državna potpora izdavaštvu kopni, što najveći utjecaj ima na izdavanje poezije.
- Ne treba zanemariti i smanjenje pritiska na izdavanje knjiga otkad su samouki pjesnici dobili Internet kao prostor za jeftinije i interaktivnije objavljivanje svojih uradaka.
- Nedavni natječaj za državne stipendije autorima je završio katastrofalno po pjesnike, jer su dobili mnogo manje novca (4,7%) nego prevoditelji (40%), ostalo je otišlo na romanesknu i esejnu produkciju?!
- Najgore je to što uopće ne postoji nikakva strategija popularizacije domaće književnosti i potpore razvoju domaće knjige.
Eto, mrzitelji poezije, sad slobodno slavite svoju konačnu pobjedu.
Pretplati se na:
Objavi komentare (Atom)
Broj komentara: 7:
Ih, a da vidiš kako su na mene bili graknuli kad sam tvrdila da su mene neki uvjeravali da ljudi ne vole poeziju!...
Svi vole sve. Kao da ja to ne znam. Sve dok je besplatno!
Pozdrav!!!
Pa knjige poezije zaista nisu skupe, nema to veze s tim Ida. O poeziji se naprosto šuti, a najmlađi pjesnik za kojeg je i većina u onih O,52 čula ima barem šezdeset godina. Mislim da bi se nova generacija čitatelja vrlo lako identificirala s poezijom mlađih pjesnika, ali jednostavno nemaju priliku čuti za neko ime. Mislim da bi internet tu mogao odigrati stanovitu ulogu, pozitivnu.
Moram priznati da mi se nakon objavljivanja pjesama na Knjigomatu i još jednom sajtu javio određen broj ljudi mailom, među njima i neki afirmirani pjesnici mlađe generacije, ali i "obični" čitatelji koji vjerojatno ne obilaze knjižare svaki tjedan. Pitaju me kad će knjiga? Oni bi je rado imali, nije im bilo teško potruditi se i doći do mog e-maila da bi me to pitali. Bila sam više nego ugodno iznenađena. Ne znam kakva su iskustva ostalih koji su objavljivali on-line, ali napominjem da mi se nakon objavljivanja u više- manje svim relevantim časopisima za književnost u hrvatskoj, javila samo jedna osoba kojoj se to što je pročitala svidjelo. A i to je prilično neuobičajeno.
Internet je postao jedino mjesto na kojem mladi pjesnik uopće može doći do potencijalnih čitatelja svoje buduće knjige. Takvo je barem moje iskustvo.
Ne želim se potpisati punim imenom da ovoj članak ne bi bio pogrešno (samoafirmativno) shvaćen, željela sam samo reći da ima dovoljno ljudi koji vole poeziju, ali ne znaju da uopće postoji.
daj valerije, molim te, ispravi mi onu debilnu zadnju rečenicu; zadnji dio bi trebao glasiti:
... željela sam kazati da ima dovoljno ljudi koji mogu voljeti poeziju, ali samo kad dobiju priliku saznati da takva kakvu "traže" uopće postoji. hvala! obećavam da ću sljedeći put pročitati komentar prije slanja! bah :(!
Draga moja S. imam 4 objavljenje knjige, 4 bloga, od 2001. objavljujem po internetu, objavljena sam i nekim časopisima, Matice Hrvatske, DHK, u izdanjima s raznih natječaja, imam nebrojeno pisama obožavatelja, imam prekrasnih komentara, imam čak i prodanih knjiga - ali, NEMAM IZDAVAČA, NITI JE ITKO OD NJIH ZA MENE ZAINTERESIRAN. O meni više znaju u Srbiji, nego u Hrvatskoj. I vjerojatno ću prije tamo pronaći izdavača nego tu. Govorim o ozbiljnom izdavaču. I ozbiljnom poslu s knjigama.
Nemoj da te pisma čitalaca internetskih previše uzbuđuju. Je, predivno je to, ali vjeruj ništa od toga. Imam punu sobu svojih knjiga (oš da ti uvatim jednu pa je nosi kući- tako ti je to u tom stilu) i nisam odustala samo zato što sam takva, tvrdoglava ko sam vrag i što vjerujem u sebe. Sve je drugo samo fikcija. SF da budemo precizni. I ja ponekad zaista zvučim surovo, ali to je samo zato što sam bolno iskrena i ne podnosim ljigotine kojih je oko nas jednostavno previše - u svakom pogledu. Sve najbolje ti želim!
I dugujem samo reći tko me to uvjeravao da ljudi ne vole poeziju. Nakladnici kojima sam se obraćala, knjižare (sve osim knjižare "Pontes" u Krku) koje sam molima da mi uzmu knjige da nemam skladište u kući. Kolege koji sa mnom rade (izuzetaka ima uvijek) prime moju knjigu sa istim veseljem kao da sam im dala rolu toalet papira, susjedi me obožavaju (naprosto) i blog.hr isto (iako sam jedan od prvih blogera koji su uopće počeli pisati blogove na tom poslužitelju). Kasnije su od mene pravili pajaca i bizarku i na tamo nekom svom forumu izjavljivali onaj g. Anderlon i Sin i Duh Sveti kako blogovima s poezijom neće ni davati mogućnosti bilo kakvog napredovanja (u blogerskom smislu) jer su neinteresantni. I bla, bla uglavnom same uvrede. G. Tomislav Ribič davao je pred par godina zgodan intervju u "ja pa ja" stilu on-line časopisu "Konture" kojega na žalost više nema, financija radi, pa je tamo maltene zabranio ljudima da uopće objavljuju svoje pjesme na internetu. Jer je to manje-više smeće. Naravno za njega. Naravno jer među smećem bi se moglo pojaviti jedno ili nedajbože par imena koja bi mogla malo uzdrmati naše ustoličene "velikane" i možda zatražiti i za sebe koju kocku šećera (meni smeđeg moli'ću lijepo)... i tako ti to ide draga moja S. - ali vidjet ćeš i sama. S druge strane, uvijek se možeš prijaviti na Big Brother ili slikati gola za Playboy pa će se svi polomiti tko će ti izdati zbirku poezije, i prodavat ćeš je draga moja - makar unutra pisala i o ćevapčiću koji surfa na Madagaskaru (oh kakva je to ideja! kako je ta žena originalna i što je najvažnije svoja!!!). Zvuči malo gorko, ali eto Valerij me poznaje i zna da nisam ni približno gorka. Samo - da sam Šeherzada odsjekli bi mi jezik! Već prve noći!
Ida, ja sam ipak pronašla izdavača, bez većih problema, pretpostavljam da sam imala sreću odmah naletjeti na nekoga kome je moj rukopis blizak. Međutim, znam i neke dosta dobre pjesnike koji teško dolaze do dobrog izdavača (koji će toj tvojoj knjizi omogućiti maksimum te minimalne 0,52 recepcije), naprosto zato što se objavljuje jako malo poezije, a naprosto zato jer se poezija jako malo čita.
moj prijedlog je da svi hrvatski pjesnici, a ima ih ima, počmu čitati poeziju svojih kolega, em će neki od nas početi bolje pisati, em ćemo svi dobiti znatan broj čitatelja!
Priznat ćeš ipak, da si mogli bismo reći "rijedak slučaj" sa srećom! Ukoliko se sreća i dokaže, jer imam ja izdavača - ali rekoh govorim o ozbiljnom poslu s knjigama, a to je zaista vrlo ozbiljan posao. Dakle o sreći, kad se ona dokaže - da te ne ureknemo! Tvoj prijedlog je jako kolegijalan i pozitivan, ali... uvijek to prokleto ali... "moj dom je Hrvatska"...i to govori sasvim dovoljno samo za sebe. Zašto ljudi vole i ozbiljno razgovarati anonimni ostat će nerazjašnjeni fenomen :) (naravno i svačije pravo!). Baš sam neka uvraga, mračnjak živi! Danas me muče virusi, grčevi... a inače dobar vid. Sorry ako moja ne baš optimistična gledanja izazivaju nelagodu, nemam loših namjera. Jednostavno mislim da smo mi zapravo vrlo uspavana nacija bez volje i želje da nešto pokrene.
Objavi komentar