Pred par dana sam poveo skupinu hrvatskih nakladnika u posjet vodećem njemačkom logističkom centru za knjigu - KNO-VA i KNV. Tvrtka stara preko 175 godina, s prometom preko milijardu i pol eura godišnje. Cijeli dan smo trčali među trakama i paletama. No, to je za ovu priču manje važno.
Jedan od bolnih trenutaka uslijedio je za stolom. Naime, na pitanje o tome prodaju li oni knjige knjižnicama, ili nakladnici koje distribuiraju sami opslužuju knjižnice, odgovor gospodina Haralda je bio posve jednostavan: "U Njemačkoj je običaj da knjižnica kupuje knjige u najbližoj knjižari."
Eh da, to smo nekako i znali, ali svejedno boli!
U Hrvatskoj su knjižnice jedan od najvažnijih kupaca knjiga. Istovremeno, one vrlo malo same prihoduju, uglavnom se oslanjajući na javni proračun, što kroz Ministarstvo kulture, a što kroz sredstava lokalne samouprave.
Nekada, u osamdesetima, još uvijek je bilo uobičajeno da se knjižnice opskrbljuju u knjižarama, ali se u međuvremenu sve promijenilo.
Kao što je sve potonulo u korupciju i nepotizam, to se dogodilo i sa knjižnicama. Iako i danas mislim da među knjižničarima nalazimo najobrazovanije i u svijet knjige najupućenije sudionike hrvatskog tržišta knjiga, moram reći da knjižničari dobrano sudjeluju u uništavanju hrvatskog tržišta knjiga.
Naime, kako to ide i zašto knjižničari ne kupuju u najbližoj knjižari?
Iako bi im knjižare rado odobrile stalne rabate, pribavile točno one knjige koje knjižničar poželi i tako dalje, svjednako knjižničari radije kupuju od putujućih trgovaca, nakupaca i nakladničkih predstavnika. Zašto? Prvo, zbog lijenosti i taštine. Ovi im dođu na vrata, sami donose pakete knjiga i obasipaju ih komplimentima.
Drugo, zbog korupcije. Kako drugačije nazvati bombonijere, poklone, izlete, besmislena savjetovanja, isplate u gotovini i tako dalje?
Što je krajnji ishod? Korupcija i lijenost usmjeravaju na skuplju i slabije pogođenu kupnju, te se tako na još jedan način novci poreznih obveznika pretaču u džepove "spretnih i snalažljivih". Knjižare ostaju bez iznimno važnog kupca, te još lakše i brže propadaju, a da bez njih nema zdravog tržišta knjiga i stvaranja novih kupaca knjiga, to smo već odviše puta objašnjavali da bi sad i još jednom trošili prostor na to.
Naravno, tu praksu nije teško iskorijeniti. Zna se i tko bi to trebao riješiti: Ministarstvo kulture, udruge nakladnika i knjižara, te sami knjižničari. Ali, kao i u mnogo drugih stvari u Hrvatskoj: samohvala i politika, te kratkoročni pojedinačni interesi, daleko su važniji od stvarnog riješavanja problema i općeg razvoja tržišta i društva.
Pretplati se na:
Objavi komentare (Atom)
3 komentara:
Od jucer do danas vidim nestao nadnaslov: Na koji način knjižničari doprinose uništavanju hrvatskog tržišta knjiga? Ne znam zasto, ali drago mi je...jasno, knjiznicarka sam. Doduse, ona marginalna, skolska, neupucena u tajne akvizicija u narodnim knjiznicama. No, ponesto o ministarskim igrama kroz godine, znam. Kad je rijec o sk. knjiz. islo je ovako: drugi su nam birali sto nam treba i to se zvalo otkup ministarstva. Tim se otkupom nakupilo svega nepotrebnog i neprimjerenog. Bunili smo se, pisali naokolo i uspjeli se izboriti za namjenska sredstva koja su, istina, stizala 2 gdine, a onda nista...bez objasnjenja obustava...
Svi mi obilazimo nasu susjednu knjizaru, prebiremo i uzdisemo i punimo nase kataloge deziderata znajuci unaprijed da ce zelje i potrebe ostati mrtvo slovo.
I jos samo, KIS nam je neprocjenjivo vazan! A, jedva cekam i casopis na kiosku (pretplatu mi je ravnatelj odbio :)
Toliko o nabavnoj politici dijela knjiznicara
Taj nadnaslov je smislio Knjigoljub za svoj blog, nisam ga ja stavio. Inače, ja uistinu cijenim knjižničare i ne mislim da su oni tu za nešto krivi. Već da je sustav tako postavljen da oni djelujući u svom najboljem interesu zapravo sudjeluju u uništavanju hrvatskog tržišta knjiga.
I još nešto. Nije KIS neprocjenjiv! On je procijenjen na točno nula (ništa) kuna. Toliku vrijednost mu daje Ministarstvo kulture već godinama. Imaju desetine naših projekata na koje već tri pomoćnika ministra i dva ministra ne šalju ni odgovore, a kamoli da bi ih poduprli.
Objavi komentar