Stigla Op.a, evo je na Krku

Konačno, na svim je kioscima nova Op.a. Uzmite ju u ruke, ako joj poželite dati priliku možda ju i kupite. Čekam dojmove i kritike. Naoružan strpljenjem i pokornošću.
A, da ne bi ispalo da kupujete mačka u vreći, prenosim vam svoju kolumnu u kojoj tumačim neke temeljne pojmove svijeta knjige. Počeo sam s Raznolikošću.
Ovo na slici (na lijevoj strani) je upravo ta kolumna.

___________________________________

S urednikova bančića
Razgovori u Sahari

Kako god okreneš, RAZNOLIKOST je temeljna snaga knjiga i knjiške kulture, tako bar misli Valerij Jurešić, urednik ovog knjižnog magazina...

Metafizičkom praćkom ...
Ma koliko se škole i politika, mediji i proizvođači obuće, da ne spominjem administraciju, ma koliko se oni trudili ubaciti nas u iste kalupe, razvrstati nas po dobnim, rodnim, nacionalnim, jezičnim, veličinskim pretincima, prepoznati kao točno taj tip, opisan na stranici 12c, ili onaj s kojim razgovor treba započeti napomenom o vremenu, nikako o sportu, nedajbože politici, svima nam je jedino i uvijek zajedničko da smo različiti. I to baš svi što smo ikad bili i što ćemo biti. Makar nas genetski replicirali u posve jednakim jaje jajetu komadima, opet ćemo se razlikovati iskustvom, okružjem, onim neizgovorivim unutarnjim ćućenjem svijeta.
To je fizička i metafizička osnova svemira. Od Velikog praska, začetka ovog svijeta kojem veličinu jedva brojkama poimamo, jer smo nesposobni (ili nespremni) za pounutreno razumijevanje tolikog vremena i prostora, sve je zasnovano na stvaranju novih i novih razlika, elemenata, tvari i spojeva. Krvlju nam jure atomi željeza nastali raspadom velikih zvijezda, a raznolikost svijeta ideja je nastavak borbe za razliku u novom mediju.
Ako u svemiru, kao što se smatra, ima sunaca koliko i zrnaca pijeska u Sahari, i svako je različito, koliko li je samo očajan potez ovo malo ljudi što su ikada živjeli na Zemlji silom uguravati u jednolične skupine?

...o mantinelu stvarnosti...
Najvažnija svjetska tržišta knjiga posljednjih godina obilježavaju slična strukturalna previranja. Sve je manje velikih i većih srednjih nakladnika, jedu ih giganti, uglavnom s europskim sjedištima: njemački, britanski, nizozemski, francuski... Uspješnice se prodaju u sve većim nakladama. No, istovremeno, udio prodaje tih uspješnica u ukupnoj prodaji knjiga također raste. Potteromanija je tek vrh golemog ledenjaka koji mijenja krajolik svjetskog nakladništva, koje uistinu postaje globalan fenomen. Koprodukcije i usklađeno izdavanje knjiga na raznim jezicima, poput istovremenog prikazivanja televizijskih serijala, ujednačava svakodnevno iskustvo pop kulture. Svi smo isti, iste stvari nas bole, iste stvari vesele, za jednakim momcima i djevojkama uzdišemo.
Na razvijenim tržištima knjiga smanjuje se broj knjižara, ali povećava njihova kvadratura. Nestaju neovisne knjižare, zamjenjuju ih svemoćni lanci koji jednoglasno urede tisuće svojih izloga, nakladnike ucjenjujući visokim rabatima. Pojavljuju se levijatani ponad svjetskog tržišta knjiga: poneki direktor nabave u knjižarskom lancu ili marketinga u nakladničkoj kući dobija gotovo božansku moć promocije naslova ili autora u kojeg ulaže novac ulagača gladnih brzog «oplođivanja» kapitala.
Pa ipak, gotovo nezamjetno (američkim statističarima je trebalo par desetljeća da ih prepoznaju), mali nakladnici i urednici, ohrabreni jeftinom nakladničkom tehnologijom i novim oblicima komunikacije (internet, SMS, e-mail, blog, podcast...) stvorili su nepregledno tržište na kojem gotovo da i nema hitova, već se knjige prodaju u par desetaka, stotina, ili pokojoj tisući primjeraka. Mediji ih uglavnom ignoriraju, a tek poneki knjižničari vrijedno arhiviraju.

...posred intime
Vjerujem da se upravo na tom mjestu iznova dokazuje ono što me stalno vraća knjizi - od knjige nema boljeg mjesta za «poticanje razgovora namijenjenog zajedničkom razmatranju» (kako kaže Gabriel Zaid u svojoj superiornoj «Koliko knjiga!»).
Iako sam više no jednom odgovorio voditelju Dnevnika, ili grimasom pokazao radijskom spikeru što mislim o njegovu komentaru, knjige me uvijek nađu opuštenijeg i spremnijeg na razgovor. Knjiga mi daje pravo na predah, na odustajanje, na pronalaženje drugačijeg, boljeg, nečeg što ću lakše razumjeti, naučiti, što ću uspješnije prenijeti svojoj kćeri, pokazati sinu, oko čega ću se slađe porječkati s Katarinom.
Kažu da za svaku knjigu postoji onoliko čitatelja koliko ima ljudi spremnih za zajednički razgovor koji ta knjiga potiče. Možda oni govore različitim jezicima, ne žive u isto vrijeme ili iz nekog drugog razloga neće stići do knjige. No, to ne znači da se neće ili da se nisu nikada uključili u baš taj razgovor. Možda taj razgovor zamre zauvijek, možda ga iznova netko pokrene za stotinu godina, možda njegovi sugovornici nikako da se nađu dovoljno blizu – to zapravo, uopće nije važno. Važno je samo da tih razgovora ima mnogo, mnogo više nego nas, i da knjige omogućuju da se tih razgovora, pokrene i još, i još. Lako, kao s prijateljem. Pa, makar ga nikad osobno ne upoznali.