Sve si mislim, samo još da njega osovimo na noge i sve prednosti života u Krku su naše.
Kad smo se pred tri godine iz Zagreba preselili u Krk svi su se čudili, zavidili nam ili nas smatrali neozbiljnim, možda čak i gubitnicima koji nisu uspjeli u Zagrebu, pa bježe u provinciju.
No, stvari su krenule upravo suprotno. I Katarinin Pontes i moj FV mnogo bolje posluju danas nego prije tri godine. A, nismo se odrekli rada na razini cijele RH, pa i šire. S druge strane, obiteljski život nam je mnogo, mnogo lagodniji. Da ne kažem što to znači kad s nekim pričam poslovno, a ovaj čuje galebove u pozadini i ispostavi se da sjedim na stijenama kraj mora dok dogovaramo posao. Očigledno, vraća mi se i moja sklonost patetici. Što je ipak bolje od zagrebačke tjeskobe.
PS: Koliko sam svoj u nedjelju ujutro vidi se i iz ovog: upravo sam vratio Vida u vrtić, i pitam "Jel gotova kašica?". Katarina kaže, "Ne da je gotova, nego ju je već i pojeo!" Pa di sam ja dotle bio?
Broj komentara: 6:
I ja se nedavno preselih u manji grad. Doduše, još radim u Zagrebu pa mi gužva nije daleko, ali bar se budim s ptičicama. Lijepo je na ovakvo što nabauljati u vrijeme prve jutarnje kave, tako se najbrže stvaraju navike. Pozdrav :)
I ja sam u Zagrebu svaki ponedjeljak i utorak, barem. No, Čačiću hvala, Krk više nije četiri i pol, već dva sata vožnje udaljen od Zagreba.
Ne može se raditi bez da si redovito u Zagrebu. Ipak je ovo zemlja nerazvijene poslovne kulture. Moraš vidjeti ljude redovito i biti blizu mjestima odlučivanja, ako želiš znati što se događa. Ma koliko to ponekad bilo mučno.
Za razliku od jutarnje kave s ptičicama u pozadini.
Bože, šta je slatko ovo dite! Koji pogled ima! (Oprosti što ti razvodnjavam komentare, ali morala san zinit. Odavno nisan vidila ovako smišno dite.)
Ma ni to patetika! To je romantika ;)
Objavi komentar