Stigla Op.a, evo je na Krku

Konačno, na svim je kioscima nova Op.a. Uzmite ju u ruke, ako joj poželite dati priliku možda ju i kupite. Čekam dojmove i kritike. Naoružan strpljenjem i pokornošću.
A, da ne bi ispalo da kupujete mačka u vreći, prenosim vam svoju kolumnu u kojoj tumačim neke temeljne pojmove svijeta knjige. Počeo sam s Raznolikošću.
Ovo na slici (na lijevoj strani) je upravo ta kolumna.

___________________________________

S urednikova bančića
Razgovori u Sahari

Kako god okreneš, RAZNOLIKOST je temeljna snaga knjiga i knjiške kulture, tako bar misli Valerij Jurešić, urednik ovog knjižnog magazina...

Metafizičkom praćkom ...
Ma koliko se škole i politika, mediji i proizvođači obuće, da ne spominjem administraciju, ma koliko se oni trudili ubaciti nas u iste kalupe, razvrstati nas po dobnim, rodnim, nacionalnim, jezičnim, veličinskim pretincima, prepoznati kao točno taj tip, opisan na stranici 12c, ili onaj s kojim razgovor treba započeti napomenom o vremenu, nikako o sportu, nedajbože politici, svima nam je jedino i uvijek zajedničko da smo različiti. I to baš svi što smo ikad bili i što ćemo biti. Makar nas genetski replicirali u posve jednakim jaje jajetu komadima, opet ćemo se razlikovati iskustvom, okružjem, onim neizgovorivim unutarnjim ćućenjem svijeta.
To je fizička i metafizička osnova svemira. Od Velikog praska, začetka ovog svijeta kojem veličinu jedva brojkama poimamo, jer smo nesposobni (ili nespremni) za pounutreno razumijevanje tolikog vremena i prostora, sve je zasnovano na stvaranju novih i novih razlika, elemenata, tvari i spojeva. Krvlju nam jure atomi željeza nastali raspadom velikih zvijezda, a raznolikost svijeta ideja je nastavak borbe za razliku u novom mediju.
Ako u svemiru, kao što se smatra, ima sunaca koliko i zrnaca pijeska u Sahari, i svako je različito, koliko li je samo očajan potez ovo malo ljudi što su ikada živjeli na Zemlji silom uguravati u jednolične skupine?

...o mantinelu stvarnosti...
Najvažnija svjetska tržišta knjiga posljednjih godina obilježavaju slična strukturalna previranja. Sve je manje velikih i većih srednjih nakladnika, jedu ih giganti, uglavnom s europskim sjedištima: njemački, britanski, nizozemski, francuski... Uspješnice se prodaju u sve većim nakladama. No, istovremeno, udio prodaje tih uspješnica u ukupnoj prodaji knjiga također raste. Potteromanija je tek vrh golemog ledenjaka koji mijenja krajolik svjetskog nakladništva, koje uistinu postaje globalan fenomen. Koprodukcije i usklađeno izdavanje knjiga na raznim jezicima, poput istovremenog prikazivanja televizijskih serijala, ujednačava svakodnevno iskustvo pop kulture. Svi smo isti, iste stvari nas bole, iste stvari vesele, za jednakim momcima i djevojkama uzdišemo.
Na razvijenim tržištima knjiga smanjuje se broj knjižara, ali povećava njihova kvadratura. Nestaju neovisne knjižare, zamjenjuju ih svemoćni lanci koji jednoglasno urede tisuće svojih izloga, nakladnike ucjenjujući visokim rabatima. Pojavljuju se levijatani ponad svjetskog tržišta knjiga: poneki direktor nabave u knjižarskom lancu ili marketinga u nakladničkoj kući dobija gotovo božansku moć promocije naslova ili autora u kojeg ulaže novac ulagača gladnih brzog «oplođivanja» kapitala.
Pa ipak, gotovo nezamjetno (američkim statističarima je trebalo par desetljeća da ih prepoznaju), mali nakladnici i urednici, ohrabreni jeftinom nakladničkom tehnologijom i novim oblicima komunikacije (internet, SMS, e-mail, blog, podcast...) stvorili su nepregledno tržište na kojem gotovo da i nema hitova, već se knjige prodaju u par desetaka, stotina, ili pokojoj tisući primjeraka. Mediji ih uglavnom ignoriraju, a tek poneki knjižničari vrijedno arhiviraju.

...posred intime
Vjerujem da se upravo na tom mjestu iznova dokazuje ono što me stalno vraća knjizi - od knjige nema boljeg mjesta za «poticanje razgovora namijenjenog zajedničkom razmatranju» (kako kaže Gabriel Zaid u svojoj superiornoj «Koliko knjiga!»).
Iako sam više no jednom odgovorio voditelju Dnevnika, ili grimasom pokazao radijskom spikeru što mislim o njegovu komentaru, knjige me uvijek nađu opuštenijeg i spremnijeg na razgovor. Knjiga mi daje pravo na predah, na odustajanje, na pronalaženje drugačijeg, boljeg, nečeg što ću lakše razumjeti, naučiti, što ću uspješnije prenijeti svojoj kćeri, pokazati sinu, oko čega ću se slađe porječkati s Katarinom.
Kažu da za svaku knjigu postoji onoliko čitatelja koliko ima ljudi spremnih za zajednički razgovor koji ta knjiga potiče. Možda oni govore različitim jezicima, ne žive u isto vrijeme ili iz nekog drugog razloga neće stići do knjige. No, to ne znači da se neće ili da se nisu nikada uključili u baš taj razgovor. Možda taj razgovor zamre zauvijek, možda ga iznova netko pokrene za stotinu godina, možda njegovi sugovornici nikako da se nađu dovoljno blizu – to zapravo, uopće nije važno. Važno je samo da tih razgovora ima mnogo, mnogo više nego nas, i da knjige omogućuju da se tih razgovora, pokrene i još, i još. Lako, kao s prijateljem. Pa, makar ga nikad osobno ne upoznali.

Publicisti posve predribrali "književnike"

Cijelu prošlu, a tako i ovu godinu, hrvatski publicisti mnogo bolje prolaze na tržištu od književnosti. U Op.a smo se pozabavili tim fenomenom i složili repku od jedanaest najuspješnijih publicističkih imena u prvim mjesecima ove godine.
Repka je respektabilna i spreman za međunarodnu utajkmicu. No, ostaje pitanje: što se dogodilo s hrvatskim popularnim književnicima?

Stotinu kritika i prikaza na jednom mjestu

Najveći dio magazina Op.a zauzima stotinjak kritika i prikaza knjiga razvrstanih u četiri područja. Na slici su dvije susjedne strane sa prikazima knjiga s područja književnosti.
No, književnost čini tek trećinu prikaza i kritika. Druga područja su:
- Društvo, povijest, umjetnost
- Znanost, priručnici, slobodno vrijeme
- Djeca, mladi, strip

Književna nagrada nad nagradama

Mislite li da su književne nagrade objektivne? Naravno da nisu. Nedavno je James F. English je o tome napisao knjigu nazvanu "Ekonomija prestiža" i pokušao objasniti njihovo funkcioniranje sa svim paradoksima koje nose.
S druge strane Michael Ondaatje se pred koju godinu osvrnuo na književne nagrade rekavši da bi ih trebalo dodijeljivati sa deset godina odmaka. Rečeno, učinjeno.
Op.a se poduhvatila tako nešto izvesti u Hrvatskoj. Na gore prikazanim stranama iz magazina Op.a nalazi se uvodni tekst Borisa Postnikova kojim započinjemo cjelogodišnju proceduru dodjele nagrade najboljoj hrvatskoj knjizi proze iz 1996. Pitat ćemo čitatelje, kritičare, knjižničare, provesti dugu proceduru koja bi, nadamo se, trebala završiti objektivnim izborom najbolje hrvatske prozne knjige izdane 1996.

Kolumne u Op.a

U Op.a ćete čitati sedam kolumni, od koje vam dvije predstavljam danas.
Na lijevoj strani je kolumna "E-mail piscu" koju piše Igor Rajki. Ovaj put je to pismo Houellebecqu, o svemu što je propustio doznati o svojim nedavnim domaćinima.
Na desnoj strani je kolumna Božidara Alajbegovića, poznatijeg kao Knjigoljub ili Knjiški moljac, te mu se i kolumna u Op.a zove "Moljac u mreži". U kolumni daje mjesečni pregled najzanimljivijih blogova, rasprava i vijesti vezanih za blogove.
Eh da, kao što je to Nikolina primijetila, zaboravih reći cijenu: 25 kn.

Evo je! Ali tek 26. na kioscima, nažalost...

Op.a 1(8) je potpuno zgotovljena već pred dva dana, ali, zbog komplikacija oko ugovora za distribuciju i promjene tiskare u zadnji čas, na kioscima će biti tek 26. travnja.
Obzirom da je riječ o prvom broju nove serije, kašnjenje od jedanaest dana i nije neka katastrofa. Jako sam zadovoljan poslom koji smo napravili i ekipom koja je stvorena oko Op.a. Četrdesetak ljudi je radilo na ovome broju, a novi suradnici se javljaju svakodnevno.
Suradnja s nakladnicima teče izvanredno. Još nam nedostaju samo vijesti s kioska. Nadam se da će i one biti barem u granicama očekivanja. U svim ostalim segmentima su rezultati bolji no što sam se nadao.
Naslovnicu smo, kao što vidite, napravili pomalo provokativno. Uostalom, knjigoljupci će ionako kupiti Op.a? A, provokacija bi trebala natjerati i neke druge da magazinu daju priliku.
Svaki dan ću postaviti po neku stranu ili temu na blog, tako da vas pomalo upoznam sa sadržajem.

Svaka petstota kuna potrošena u knjižari

Da, upravo toliko trošimo na poeziju!
Zamolila me kolegica s Hrvatskog radija da im priredim neke statistike o proizvodnji i prodaji poezije u Hrvatskoj. Treba im to za temu u emisiji za mlade "Ništa nevažno" (petak, 7.4.2006., od 20h do ponoći).
Ništa ne plaćaju, na to sam se navikao. Svi traže podatke, koje im nitko ne može dati - ni zavod za statistiku, ni udruženja pisaca, a kamoli Ministarstvo kulture, ali nitko ne bi nešto platio za materijal od kojeg stvaraju vijesti. No, dobro je dok nas ne optužuju za lažiranja, barem toliko smo se pomakli od prvih "Drž' lopova!" reakcija.
Da im ne kvarim emisiju, neću iznijeti ovdje sve statistike koje sam im priredio, ali samo ukratko:
- od 2001. do 2005. je udio poezije među proizvedenim domaćim naslovima pao sa 11,34% na 5,26%. Dakle, u pet godina je svaka deveta knjiga postala svaka dvadeseta. Pritom, da vas podsjetim, ukupna proizvodnja domaćih naslova je također pala.
- tijekom 2005. je svega 0,52% prodanih knjiga u knjižarama bila poezija (domaća i strana, zajedno). Znači svaka dvjestota knjiga. No, obzirom da je njihova cijena dosta niža od prosječne cijene knjiga u Hrvatskoj, ispada da je tek svaka petstota kuna koju smo potrošili u knjižarama otišla za poeziju!
Naznačio sam im i neke trendove, koji mi svaki put uzvrte želudac, čim ih krenem nabrajat. No, obzirom da se u ovoj zemlji jedino ja nerviram zbog tih stvari, vjerujem da neću izazvati pandemiju dijareje ako ih i ovdje navedem:
- Jako se smanjila ponuda poezije u prodajnim kanalima, tako da ovu prodaju zapravo ostvaruje sve manji broj naslova. Alka Vuica, Arsen Dedić, Dragutin Tadijanović, Danijel Dragojević - to je otprilike sve. Ostalo se prodaje u iznimno malim i sve manjim količinama.
- Nakladnici koji su proizvodili najveći dio domaće poezije su danas u tržišno podređenom položaju i njihovo izdavaštvo gasne.
- Državna potpora izdavaštvu kopni, što najveći utjecaj ima na izdavanje poezije.
- Ne treba zanemariti i smanjenje pritiska na izdavanje knjiga otkad su samouki pjesnici dobili Internet kao prostor za jeftinije i interaktivnije objavljivanje svojih uradaka.
- Nedavni natječaj za državne stipendije autorima je završio katastrofalno po pjesnike, jer su dobili mnogo manje novca (4,7%) nego prevoditelji (40%), ostalo je otišlo na romanesknu i esejnu produkciju?!
- Najgore je to što uopće ne postoji nikakva strategija popularizacije domaće književnosti i potpore razvoju domaće knjige.

Eto, mrzitelji poezije, sad slobodno slavite svoju konačnu pobjedu.