Da, to je zaključak današnjeg dana. Zvali su nas sa svih strana Hrvatske i javljali nam da Op.a nije stigla na kioske. Kad sam tek poslije podneva stigao do ljudi u Tisku i pitao ih koji se vrag događa doznao sam slijedeće:
- Op.a je uredno predana na vrijeme i sa odgovarajućom dokumentacijom za distribuciju u srijedu 2.8. i trebala je biti distribuirana danas
- No, to nije dovoljno u ovoj zemlji krizantema. Naime, Večernjak i EPH imaju posebna izdanja povodom godišnjice Oluje. Pa su zatrpali kamione svojim robusnim izdanjima i "drugorazredni listovi" poput Op.a NISU IŠLI u distribuciju, a ni neće sve do PONEDJELJKA - 7.8.
- Upitao sam ih jesu li oni svjesni da krše ugovor? Da, svjesni su i ispričavaju se zbog toga, ali to je viša sila.
- Viša sila znači da su Večernjak i EPH suvlasnici Tiska.
Eto, i ja sam bio u Oluji, pa se sad veselim kako je oslobađanje Hrvatske poslužilo kao dodatna prilika velikima da zatiru malene. Super mi je - "mozak van da skoči"!
Pred mjesec dana je Viktor Ivančić u Feralu napisao izvrstan tekst o sprezi gospodarskih političkih i medijskih krugova koja spiralno odvaja sve drugačije i malene od središnjih tokova novca i zanimanja društva. Evo, ovo je samo još jedan dokaz kako se to odvija. "Kršenje ugovora? Ispričavamo se, moralo se."
A što bi se dogodilo kad bi ih tužili? Želimo li sukob s tvrtkom koja drži monopol u distribuciji magazina? Ne znam ni sam, koliko to sve ima smisla. Čitateljima Op.a, pak, preporučam da se pretplate, izbjegnu ove gadarije i pokupe poklone koje stalno dajemo pretplatnicima. Barem to funkcionira, dok ekipa ne uzme i HP pod svoje.
Pretplati se na:
Objavi komentare (Atom)
Broj komentara: 5:
Hvala ti na objašnjenju na Moljčevom blogu i na odgovoru tko piše za Izlog knjiga. Ipak, ne vidim logiku. "Nisam siguran da ćemo uvesti potpise na te tekstove, obzirom da bi se dva imena previše ponavljala." Ne kužim. Dva imena ili dvajzdva imena, nije li dosta dobra fora pročitati tko je šta napisao? Ne iz nekih moralizatorskih pobuda, pozivanja na odgovornost ili zato da ih presrećem na cesti i prskam ih solnom kiselinom nego čisto da si stvaram malu zalihicu - ove se isplati čitati ove ne, kako već ti mentalni procesi idu. Pa bar nick ili whatever. A pogotovo ne kužim kakve to veze ima sa zakupljenim stranicama i izdavačima - ako sami sebi kupuju reklamu i šalju svoj PR materijal a vi to objavljujete okej, onda ništa, ali ako ipak vi iz redakcije to pišete, u čemu je problem? Ti prikazi ipak imaju obilježja autorskih tekstova, čak i ako nisu punokrvne kritike. Ako se vijest u novinama tipa pukla cijev u Martićevoj može potpisati sa P.C. ili P.Cijev ne vidim zašto se tekst od 300 riječi ne potpisuje. Ne pitam to da bih te jebala u mozak nego me živo zanima logika iza toga. Nemam nikakav problem s anonimnošću kao takvom, vjerojatno bi mi čak bio zanimljiv koncept anonimnog umjetničkog tržišta, ali onda da to bude nekako argumentirano.
Bok Škurobila,
Hvala na komentaru. To s potpisima prikaza nismo još razriješili. Vjerujem da ćemo u nekakvom obliku ipak potpisivati te prikaze. Pisani su dobro, s mnogo truda i nikako nisu nastali na temelju nakladničkih PR-ova. No, to radi uski krug redakcije i bedasto nam se toliko puta potpisivat ui magazinu. Istu praksu ćeš lako uočiti u gotovo svim magazinima. Časopisi su nešto drugo, ali magazine uvijek radi mali broj ljudi koji pišu veliku većinu tekstova, pa se onda podrazumijeva da su ti tekstovi nastali redakcijskim radom. Dakle, još ne znam što ćemo napraviti u idućem broju.
Poštovanje! Ovdje Tonči i ekipa. Mi smo i dalje na Velebitu i imamo laptop, ali nemamo pristup websiteu Novog lista, koji je odmah nakon Op.a također objavio intervju s Valentom, pa te lijepo molimo da nam barem kopipejstaš taj intervju i staviš ga na svoj blog ili Moljčev blog. Intervju u Op.a pročitali smo s velikim guštom, ali sada smo se popalili pa bi pročitali i ovaj iz Novog lista. Pliz, majstore!
Tonči i ekipa, Marko i Danijela, Mirna i Ana, studoš i još poneko jadan bez tri kune, ali zato sa stalnim pristupom internetu na kojem svi odreda visite spremni u roku pet minuta uočiti promjenu na Božinom blogu, preporučam vam da se objedinite (što vam je, vjerujem, i prirodno stanje stvari), te na Tportalu pronađete broj telefona Nataše Govedić i zamolite ju da vam faksira taj intervju objavljen u Novom listu. Iako, posve je jasno da ste ga već pročitali, samo to još ne smognete sami sebi priznati.
Mene pak, i dalje ljuti postupak lika koji se skriva pod firmom Knjigare i ne kanim sudjelovati u daljnjem kršenju autorskih prava, samo da bih udovoljio virtualnim osobnostima.
Pod firmom Knjigare, vjerojatno se kriju Tonči i ekipa, Marko i Danijela,Mirna i Ana itd. itd. uz nezaobilaznu vlasnicu jednog dječjeg bloga koja normalnim putem nije uspjela zadobiti pažnju koju si je priželjkivala. Čini mi se da se zvala Nikolina. I vjerojatno još nekako. :)
Bojim se da se radi uglavnom o djeci koja nisu svjesna čime se igraju a još manje s kime se igraju (čitaj sprdaju). Ali nekako mi se čini da su saznali...
Objavi komentar